Psihologinja Dalila Mešić: “Nakon razvoda nisam tražila novi početak – tražila sam sebe”

Šta se dešava kada brak prestane biti prostor sigurnosti i ljubavi? Pedagoški psiholog, sistemski coach, psihosocijalni savjetnik u obuci, psihoterapeut u edukaciji, Dalila Mešić dijeli svoj pogled na razvod ne kao kraj, nego kao proces u kojem žena iznova pronalazi sebe.

Dalila Mešić rođena je u Bosni i Hercegovini, odrasla u Danskoj, a trenutna adresa joj je u Austriji, odnosn Grazu gdje živi i radi. Iza nje stoji preko 15 godina rada sa ženama, porodicama i mladima.

Vlastiti razvod – žvotna lekcija

Tekst vodi kroz sve faze razvoda: prije, tokom i nakon – uz poruku da se život ne završava razvodom i da svaka žena ima pravo na dostojanstvo, snagu i mir.

Kako na početku ističe, razvod se kod nas još uvijek šapuće. Kao da je to kraj nečeg “svetog”. A zapravo – svet je samo onaj brak koji dvoje ljudi svakodnevno svojim odnosom čine svetim.

“Kada to nestane, ostane tišina. Ostane forma. Ostane dvoje ljudi koji jedno drugom polako postaju stranci.

Ali ništa me nije naučilo više o granicama, boli, transformaciji – nego vlastiti razvod. Ovaj tekst pišem jer svakodnevno radim sa ženama koje dolaze sa sličnim pitanjima:

Kako da ostanem, a da se ne izgubim?

– Kada je vrijeme da se ode?

– Kako da nakon razvoda uopšte ponovo dišem?

Najčešće, razvod ne dođe iznenada. Nije to od juče. Nije to impuls. Prva faza razvoda počinje godinama prije formalnog raskida. U tom vremenu, jedan partner – ili oba – već znaju da je nešto nepovratno puklo.

Ali šute. Trude se. Glume. Izbjegavaju misli o razvodu jer to zvuči bolno, konačno, opasno. U tom periodu žene počnu da funkcionišu, a prestanu da osjećaju. I sve izgleda „uredu“, a iznutra već počinje kraj.

Druga faza nastaje kada se razvod i formalno desi.

Bez obzira ko je donio odluku, to je uvijek lom. U toj fazi mnoge žene se usmjere na djecu, na preživljavanje, na “da sve bude pod kontrolom”. A zaborave sebe. Zaborave da i one same boluju. Jer razvod nije samo kraj braka. To je i kraj slike, identiteta, ideje o budućnosti.

U toj fazi sam bila između tri i šest mjeseci. Nisam planirala. Nisam rješavala. Samo sam danima ustajala, radila šta treba – i legla. Bez viška snage. Bez vizije. Samo preživljavanje.

I to je u redu. Ne moraš tada biti jaka. Ne moraš tada znati odgovore. Ali moraš sebi priznati: i ja postojim u svemu ovome.

Ne samo kao majka. Ne samo kao bivša. Nego kao žena – koja isto boluje, ali i koja zna da joj dolazi nešto novo.
Žena koja se rastavlja od svega što je sputavalo, od svega što je prestalo da je služi.

Koja mora da nauči kako da ponovo primi – ono nepoznato. Ono novo. Ne zato što je sve zaboravila – nego zato što je spremna da živi drugačije.
Treća faza dolazi polako. To je faza u kojoj se počneš buditi.

Počneš se pitati:

– „Šta ja želim?“

– „Kako izgleda život u kojem sam ja prisutna?“

– „Kako da se ne izgubim opet?“

To je i trenutak kad prvi put osjetiš da smiješ postaviti granicu. Granice nisu sebičnost. One su osnova duševnog mira. One su unutrašnji odgovor na pitanje: Šta meni danas treba?

Odrastanje djece u miru

I to pitanje je važno – jer dok ne znaš šta ti treba, nećeš znati ni šta tražiš, ni kuda ideš. Danas, godinama kasnije, živim u patchwork porodici.

Moj sadašnji muž, bivši muž, njegova partnerica i ja zajedno, kao odrasli ljudi, stvaramo sigurno i jasno okruženje za našu djecu.

Ne zato što je sve savršeno. Nego zato što imamo zajednički cilj – da djeca rastu u miru. I da, moguće je. Moguće je kad se ljudi prestanu boriti za „pravo“ i počnu graditi odgovornost i saradnju.

Moje iskustvo me naučilo da razvod nije poraz. Poraz je ostati tamo gdje više ne pripadaš. Poraz je zadržavati život koji te iznutra gasi – samo zato što je „brak“. Poraz je ćutati kad trebaš govoriti.

I zato, ako si sad u toj prvoj fazi – znaj da tvoje sumnje nisu slabost. Ako si u drugoj fazi – znaj da imaš pravo na svoje vrijeme, svoje emocije, svoju tugu.

Ako si u trećoj fazi – znaj da tvoje potrebe nisu luksuz. One su putokaz.

Ne moraš sve znati odmah. Ne moraš sve riješiti danas. Ali smiješ da postojiš. I smiješ da vjeruješ da ti pripada više – mira, zdravlja, života. Nisi sama.
I nisi manje vrijedna. I nisi manje žena.

Ovo nije kraj. Ovo je – konačno – početak tebe“.

Dalilu Mešić možete kontaktirati putem njenog Instagram naloga, kao i web stranice.