Hanuma.ba | Moj najljepši kutak
Škola se sve više bliži, a s time i učestalo pitanje “Kako je bilo u školi?”. Pitanje je koje svaki roditelj postavi, a na koje često dobije kratak odgovor “Dobro”.
Prirodno je da želite znati sve: s kim su se igrali, šta su novo naučili i je li učitelj bio dobar, no umjesto detaljnog izvještaja, najčešće vas dočeka tišina. Stručnjakinja za razvoj djece i roditeljska trenerica Caley Kukla objasnila je zašto je to tako i ponudila puno bolji pristup, piše portal Mother.ly.
Pitanja nisu povezivanje, već opterećenje
Kukla podsjeća roditelje da obasipanje djeteta pitanjima čim izađe iz škole može biti kontraproduktivno. “Znam da želite čuti o njihovom danu. Znam da vjerovatno imate milion pitanja o tome kakav im je učitelj, ko je u njihovom razredu, s kim su sjedili za ručkom, ali evo u čemu je stvar: upravo su imali dan pun uzbuđenja, živaca, socijalizacije i novih očekivanja u novom okruženju s novim vršnjacima. To je mentalno iscrpljujuće”, objašnjava ona.
Ovakav pristup stvara ono što ona naziva zamorom od zahtjeva. “Razmislite kako se osjećate na kraju dana kada ste cijeli dan bili s djecom, a oni imaju milion pitanja i zahtjeva te pitaju jedno previše, zar ne? To je zamor od zahtjeva, a pitanja su zahtjevi jer su zapravo očekivanja”, ističe Kukla.
Dodaje kako svako pitanje predstavlja kognitivni napor za dijete koje je već vjerovatno iscrpilo svoje mentalne resurse za taj dan. “Postavljamo pitanje. Očekujemo odgovor zauzvrat, a to je kognitivni zahtjev za naše dijete koje je vjerojatno već kognitivno iscrpljeno.”
Novi pristup: Povezivanje bez pritiska
Pa kako se onda povezati s djecom, a da ih dodatno ne opteretimo? Kukla predlaže da započnete jednostavnim i iskrenim primjedbama koje ne zahtijevaju odgovor. “Pokušajte s frazama za ponovno povezivanje kao što su: ‘Tako mi je drago što te vidim’ ili ‘Danas sam mislio/la na tebe’. Zatim čekamo. Čekamo da podijele svoje iskustvo s vama”, savjetuje.
Nakon što procijenite raspoloženje djeteta, bilo da je sretno, umorno ili frustrirano, možete reagovati u skladu s tim. I ne zaboravite na užinu, koja često čini čuda nakon napornog dana.
Povezanost je više od razgovora
Zaključak je jasan: povezivanje s djetetom ne mora uvijek uključivati razgovor. Ponekad je to tišina, zajednička igra, grickanje užine ili jednostavno vaša prisutnost. Umjesto da stvarate pritisak pitanjima, dajte djetetu do znanja da ste tu za njega. Time stvarate rutinu nakon škole koja istinski potiče dijeljenje i bliskost, bez osjećaja preopterećenosti. (Index.hr)
