U nastavku donosimo jedan od tekstova iz ovog serijala, koji je objavio portal Preporod.info.

Riječ je o zapisima osoba iz različitih oblasti društva, koji ramazan opisuju onako kako ga danas žive – kroz iskustvo, sjećanje, praksu ili lični osjećaj duhovne potrebe.

Niko od njih ne tumači ramazan drugima, već ga svjedoči i dijeli s nama. Upravo u tome je vrijednost ovih kratkih odgovora koji pokazuju kako se ramazan, bez velikih riječi i teorijskih objašnjenja, prelama u stvarnim životnim okolnostima, između profesionalnih obaveza, lične discipline i odnosa prema drugima.

O svom iskustvu ramazana govori Amel Tuka, najbolji bosanskohercegovački atletičar i osvajač srebrne medalje sa Svjetskog prvenstva 2019. godine i bronzane medalje na Svjetskom prvenstvu 2015. godine.

U disciplinama na 400 i 800 metara i danas drži rekord Bosne i Hercegovine.

Olimpijski komitet BiH izabrao ga je 2019. godine za našeg najboljeg sportistu.

Amel Tuka također je predsjednik džemata Nur-Verona, koji djeluje pri Islamskoj zajednici Bošnjaka Italije.

1. Kako danas, s trenutnim životnim iskustvom, doživljavate ramazan i njegov dolazak?

Danas sam još svjesniji značaja samog mjeseca ramazana, njegove blagodati i svega što donosi sa sobom. Ali mi je posebno drago što još uvijek u srcu budi emociju i radost njegovog dolaska.

2. Koji je prvi ramazan kojeg se živo sjećate i zašto je baš taj ostao urezan u Vašem pamćenju?

Prvi ramazan je uvijek vezan za djetinjstvo i ustajanje na sehur sa mamom, babom i sekom, zatim radovanje maminom iftaru. Svaki dan mjeseca ramazana smo provodili u kući, tj. iftarili se u svojoj kući i time jačali i njegovali porodicu i sam odnos unutar porodice.

3. Postoji li ibadet ili ramazanska praksa kojoj se posebno radujete i koja vam donosi unutrašnji mir?

Slušanje i praćenje mukabele je nešto što se doda intenzivnije s obzirom da ostale propise izvršavam i mimo mjeseca ramazana.

4. Kako uspijevate uskladiti profesionalne obaveze i ramazanske duhovne potrebe?

Kada se poredaju prioriteti i napravi plan, onda je sve puno lakše i ide svojim tokom. Čvrsta volja u svemu donosi rezultate i tada ne postoje prepreke na putu. I sve je lakše kada se na to doda iskren nijet.

5. Postoje li trenuci iz ramazana koji su vas godinama mijenjali – vrijednosti, pogledi, odnosi prema ljudima?

Ja se lično trudim uraditi jedan “update”, pokušati sebe kao ličnost unaprijediti, poboljšati na poljima na kojima imam prostora za to. I što je najvažnije da tu verziju “novog sebe” koristim u ostalim mjesecima do ponovnog “updatea”. A uvijek ima prostora na radu na samome sebi.

6. Šta u vašem domu ili porodici čini ramazansku atmosferu posebnom – običaji, zajedničke prakse, detalji?

Prije svega se trudimo u ovom mjesecu malo ‘usporiti’ vrijeme. Da ustajemo i uživamo u sehurima, a posebno radovanju iftarima. Da kao porodica budemo zahvalni na svim blagodatima što nam je Uzvišeni dao i svakom zalogaju hrane koje ima u izobilju danas. Čvrsta i zdrava porodica je najljepši ukras u svemu.

7. Kako vidite značaj posta u savremenom životu, koji je često ubrzan, stresan i fragmentiran?

Uvjerimo se po ko zna koji put da je najlakše postiti od hrane. Da čovjek može izdržati sate i sate bez hrane, ali postiti od drugih stvari je jedan veliki ispit za sve nas. I taj post je najvažniji, on nas i čini i stvara boljim verzijama svakog od nas.

8. Koju poruku smatrate najvažnijom u ramazanskim noćima – sebi, svojoj porodici, zajednici?

Mislimo više na naše komšije, ljude oko sebe, to nam je dužnost kao muslimana, ne smije nam komšija biti u brigama a mi uživati u svim blagodatima i ne dijeliti to sa svojim komšijom. Gospodar nam i daje nafaku, ali ne da je čuvamo samo za sebe, već da udjeljujemo i pomažemo onima kojima je potrebno!

9. Na koji način ramazan utiče na vaše razumijevanje brige prema drugima?

Moram biti iskren i kazati da me boli duša kada vidim danas na društvenim mrežama, televizijama, portalima…mnoštvo objava o hrani, šta trebamo i kako trebamo jesti, kako nam treba izgledati trpeza itd. A da li pomislimo na one koji se iftare samo vodom i hljebom? Mislimo li na mnoge koji nemaju i ne mogu priuštiti sve to sto nam nameću kao trend za vrijeme ramazana? Gdje nam je skromnost? I što me dodatno pogodi kada to čujem iz usta pojedinih hafiza, obrazovanih i učenih ljudi…kako nemaju osjećaja za one među nama, a mnogo ih je, koji npr. meso sebi priušte samo u nekim posebnim trenucima, a nameće se svakodnevno da na trpezi mora biti “protein” i to idemo u detalje, daj nam piletinu ili ribu da nam, pobogu, ne bude teško stomaku poslije!

10. Ako biste mogli izdvojiti jednu misao ili preporuku o doživljaju ramazana, šta bi to bilo?

Iskoristimo ramazan da mislimo više na ljude oko sebe.

The post Amel Tuka: Pamtim prvi ramazan i ustajanje na sehur sa mamom, babom i sekom… appeared first on Hanuma.ba.

U nastavku donosimo jedan od tekstova iz ovog serijala, koji je objavio portal Preporod.info.

Riječ je o zapisima osoba iz različitih oblasti društva, koji ramazan opisuju onako kako ga danas žive – kroz iskustvo, sjećanje, praksu ili lični osjećaj duhovne potrebe.

Niko od njih ne tumači ramazan drugima, već ga svjedoči i dijeli s nama. Upravo u tome je vrijednost ovih kratkih odgovora koji pokazuju kako se ramazan, bez velikih riječi i teorijskih objašnjenja, prelama u stvarnim životnim okolnostima, između profesionalnih obaveza, lične discipline i odnosa prema drugima.

O svom iskustvu ramazana govorila je Fatima Kukić, studentica i spisateljica iz Bugojna. 

1. Kako danas, s trenutnim životnim iskustvom, doživljavate ramazan i njegov dolazak?

Ramazan, kao najljepši gost kojeg kuća i sam čovjek može dočekati, smiraj u duši, srce ispunjeno posebnom toplinom i posebnim osjećajem sreće, nadivniji je dio godine.

Ramazan zaista dolazi kada je srcu najpotrebniji i to argumentiram svojim ovogodišnjim iskustvom. Kao studentu, stres je prisutan stoprocentno, volja za nekim radom minimalna, ali pomisao da stiže najljepši gost, uistinu, mijenja stanje.

2. Koji je prvi ramazan kojeg se živo sjećate i zašto je baš taj ostao urezan u Vašem pamćenju?

Ramazan kojeg pamtim, jeste ramazan 2024. godine. Više je razloga zašto baš taj.

Prvi jeste taj što je ramazan 2024. godine bio moj prvi ramazan kao djevojke sa hidžabom. I to je bio najljepši ramazan.

Kao drugi razlog navodim to što je te godine moja porodica, uža i šira, bila je na okupu. Svi smo bili zajedno, a sada, dvije godine poslije, neki su u drugom gradu, u drugoj državi, a neki više nisu s nama, otišli su na bolji svijet.

3. Postoji li ibadet ili ramazanska praksa kojoj se posebno radujete i koja vam donosi unutrašnji mir?

Svaki oblik ibadeta donosi podjednaku “dozu” unutrašnjeg mira, ali ona neopisiva sreća kada gledate porodicu sretnu i nasmijanu čini da se osjetite preporođeno.

Okupljanje s prijateljima za odlazak na teravije, pa poslije, druženje u džamiji i klanjanje nafila-namaza nije nešto što se često dešava i mimo ramazana, bilo iz opravdanog ili neopravdanog razloga.

Zato volim da kažem: kada bi se čovjek cijelog života ponašao kao za ramazan, smrt bi mu bila Bajram.

4. Kako uspijevate uskladiti profesionalne obaveze i ramazanske duhovne obaveze?

Što bi narod rekao: “Ko hoće nađe način, a ko neće nađe izgovor.”; slično je i sa drugim obavezama i obavezama koje dolaze ramazanom.

Trudim se da barem taj mjesec dam sebi oduška od ostalih stvari i maksimalno posvetim sebi i svojim obavezama u ramazanu. Na kraju dana, ramazan je jednom godišnje, a profesionalne obaveze su tokom cijele godine.

5. Postoje li trenuci iz ramazana koji su vas godinama mijenjali: vrijednosti, pogledi, odnosi prema ljudima?

Naravno da postoje, kao i kod drugih. Kroz primjer ću pokazati šta sam naučila i šta učim sa svakim ramazanom.

Post traje 12 sati, priprema za iftar, također, par sati, a kada sjednemo da iftarimo, siti smo za svega par minuta. I to je odličan primjer da naučimo da su dunjalučke potrebe, zaista kratkog vijeka.

6. Šta u vašem domu ili porodici čini ramazansku atmosferu posebnom: običaji, zajedničke prakse, detalji?

Ovaj ramazan je mnogo drugačiji od prethodnih. Otac i brat u drugim državama, ja u drugom gradu, a majka i nana same u našoj porodičnoj kući.

Prakse ili stare navike su poprilično iste: majka i ja bismo kuću uredile u tom posebnom duhu, ukrasi i svijeće, svaka u svom posebnom ćošku.

Halvu bih zamijesila zajedno sa majkom, a brat i otac bi sve nijemo posmatrali i divili se novom enterijeru. Samo taj okup porodice bi bilo više nego dovoljno.

7. Kako vidite značaj posta u savremenom životu, koji je često ubrzan, stresan i fragmentiran?

Na post gledam posebnim očima, sama činjenica da je to poseban ibadet i jedan od temelja islama govori mnogo. Od savremenog doživljala, odvaja me upravo navedena činjenica, da je post, kao ibadet, Allahu veoma drag i da će Allah za njega neizmjerno nagraditi.

Sve dok se ovim vodim, nijedna trunka prolaznoga me neće ni najmanje dotaknuti.

8. Koju poruku smatrate najvažnijom u ramazanskim noćima: sebi, svojoj porodici, zajednici?

“Niko od vas neće biti pravi vjernik dok ne voli za svoga brata ono što voli za sebe.” (Buhari)

Svaka dova, upućena tokom ramazana će biti primljena, jer se dova postača ne odbija. Govorim i iz ličnog iskustva, svaki put kada sam tražila nešto za sebi dragu osobi, Gospodar je to i meni ispunio.

9. Na koji način ramazan utiče na vaše razumijevanje brige prema drugima?

Prije svega kroz post, strpljenje i solidarnost. To nije samo odricanje od hrane i pića ili bilo kojih drugih potreba, to je ujedno i vrijeme duhovnog čišćenja i empatije.

Post nas zapravo uči, kako izgleda biti gladan, žedan, pa na taj način se suosjećamo s onima kojima je to svakodnevnica.

Kroz vlastito iskustvo razvijamo suosjećanje sa siromašnima, bolesnicima. Zato se u ramazanu posebno naglašavaju zekat i sadaka.

10. Ako biste mogli izdvojiti jednu misao ili preporuku o doživljaju ramazana, šta bi to bilo?

Teško je izdvojiti samo jedno, ali jedna od stvari bi bilo to da ramazan nije odricanje potreba, nego približavanje Allahu, dž. š.

Ipak, ramazan je mjesec kada utišamo sebe i ispred svojih potreba stavimo tuđe. Ramazan nas uči da nije bitno koliko imamo, nego koliko smo spremni da damo.

The post Mlada spisateljica Fatima Kukić: Ono što bih dovila za Ramazan, Gospodar mi je uvijek ispunio appeared first on Hanuma.ba.

Oni žive u Srebrenici i na taj način pokušavaju poslati poruku.

– Želio sam, san mi je uvijek bio da se vratim u Srebrenicu. Eto, hvala Bogu pa je bila prilika da su sve te kockice posložene, pa sam uspio – kazao je Hrustanović.

Lejla Omerović kazala je da im je u Srebrenici dobro, da su u tom gradu sretniji.

– Kada izađemo iz Srebrenice, kada odemo negdje i vratimo se, osjećamo se drugačije, fali nam nešto, ali ne znamo šta je to što nam fali – kazala je ona.

O značaju mekterba govorila je Mirsada Omerović.

– Naša atmosfera u mektebu općenito je veoma opuštena. To nije mekteb – da idemo tu samo da učimo, ništa drugo ne radimo. Nego učimo, pored učenja, družimo se, vježbamo, pričamo, komuniciramo, nekad i očistimo mekteb zajedno. Uglavnom, sve što radimo, radimo zajedno, to mi se najviše dopada, što se ne razdvajamo – naglasila je ona.

Asim Đozić pomaže efendiji Hrustanoviću oko džamije i mujezini na namazima, te kaže da mu je to jako važno i da uživa u tome.

Ismail Mandžić govorio je o doživljajima ramazana u Srebrenici, te se osvrnuo na ramazan u svojoj porodici.

Ahmed-ef. Hrustanović se također prisjetio ramazana u porodici

– Sjećam se Ramazana, spremali bi se jako fini, lijepi i bogati iftari. Vjerovatno je to 1991. ili 1992. godina.  Prvi put su se pravile one halvice sa kakaom. Kad sam to probao, meni je to bilo nešto posebno, zaista. I dan danas, mati to nekad napravi, ja kad uzmem, meni se kroz taj okus sva ta sjećanja vrate – ispričao je on,

Mandžiću je tokom emisije priređeno i iznenađenje. Naime, Islamski kulturni centar Saarbrücken finansirao je odlazak na umru njemu i njegovoj suprugi.

Cijelu emisiju pogledajte u video prilogu.

The post Emotivan trenutak u emisiji ‘Moj ramazan’: Ahmedu ef. Hrustanoviću i njegovoj supruzi dodijeljena umra, nije krio suze (VIDEO) appeared first on Hanuma.ba.