Kao glavni krivci često se spominju društvene mreže, pametni telefoni i akademski pritisak, a čini se da svaka sedmica donosi novo objašnjenje zašto se mladi danas suočavaju s poteškoćama. Mnogi roditelji iz toga izvlače jednostavan zaključak: “Samo nemoj dodatno pogoršati stvari.” No, u strahu da nekim pogrešnim potezom ne povećaju stres svoje djece, roditelji se počinju ustručavati postaviti pravila ili preuzeti autoritet, čime se gubi nešto ključno, pišu psihologinje Becky Kennedy i Sheryl Ziegler za CNBC.

Struktura kao sidro u haosu

Jedna od najvažnijih stabilizirajućih sila u životu tinejdžera jest spoznaja da sistem oko njih ima strukturu i da ga vode sposobni odrasli. Kada roditelji pružaju takvu strukturu, tinejdžeri osjećaju ono što psiholozi nazivaju osjećajem sigurnosti i zadržavanja emocija, odnosno doživljaj da se snažne emocije i haotični trenuci nalaze unutar nečega stabilnog i pouzdanog. Bez toga, sav taj intenzitet može djelovati nezaštićeno, poput jajeta bez ljuske.

To je važno jer je adolescencija razdoblje u kojem osjećaji postaju intenzivniji prije nego što se samokontrola u potpunosti razvije. Tinejdžeri sve doživljavaju snažno i brzo reaguju. Jako im je stalo do prijateljstva, pripadnosti, statusa i nezavisnosti. Zato su burne emocije sastavni dio odrastanja. Tinejdžeri trebaju pomicali granice i raspravljati o pravilima. Mogu lupati vratima ili se ponašati kao da je vaša zabrana najnepravednija stvar koja im se ikad dogodila.

Snažne emocije često vode do burnog ponašanja. Posao roditelja je da u takvim trenucima ostanu smireni. Evo nekoliko načina kako to može izgledati u praksi:

Ostanite mirni. To znači podsjetiti se: “Ja sam ovdje odrasla osoba.” Vaš tinejdžer može biti uzburkan, ali vi ne morate biti. Ponekad pomaže zastati, duboko udahnuti i reći si: “Ja sam pilot, a ne turbulencija.”

Potvrdite osjećaj, ali zadržite granicu. Možete reći: “Znam da si jako uzrujan, ali odgovor je i dalje ne.” Dvije stvari mogu biti istinite istodobno: osjećaji vašeg tinejdžera su stvarni, a vaša granica i dalje vrijedi.

Govorite manje. Kada tinejdžeri postaju sve uzrujaniji, više riječi često samo povećava napetost. Oduprite se porivu da sve objašnjavate, branite se ili držite predavanja. Jednostavno “Čujem te” ili “Vidim da si stvarno ljut” često može postići više od dugog objašnjenja.

Dajte prostora kad je to potrebno. Ponekad je najstabilnija reakcija upravo povlačenje. Možete reći: “Tu sam kad budeš spreman za razgovor”, a zatim im dati prostora. To svima može pomoći da se smire.

Autonomija je posao tinejdžera, struktura je posao roditelja

Velik dio današnje zbunjenosti proizlazi iz načina na koji razmišljamo o autonomiji. Autonomija ne znači da su mladi prepušteni sami sebi, nego da postupno uče donositi odluke unutar sigurnih i jasnih granica. Tinejdžeri teže samostalnosti, a roditelji postavljaju okvir koji im to omogućuje. Unutar tih granica tinejdžeri testiraju pravila, pregovaraju o odgovornostima i uče nositi se s frustracijom, a upravo ta iskustva s vremenom razvijaju prosuđivanje i otpornost.

Bez takve strukture tinejdžeri zapravo ne vježbaju neovisnost, nego ostaju bez jasnog oslonca. Duboko u sebi, čak i kad se bune, većina tinejdžera osjeća se sigurnije kada roditelj mirno i dosljedno postavlja granice.

Zašto su granice i dalje važne

Struktura svake obitelji izgleda drugačije. Ona može uključivati pravila o tome gdje telefoni stoje nakon 21:30, što točno znači “doći ću kući kasnije” ili zahtijeva li neka zabava prisutnost roditelja. Uključuje i nepisana pravila koja oblikuju obiteljski život, poput načina na koji se članovi odnose jedni prema drugima, kako se rješavaju sukobi i što znači biti odgovoran.

Struktura tinejdžerima daje okvir unutar kojeg mogu rasti, svojevrsnu ljusku koja sve drži na okupu dok se unutar nje razvija nešto snažnije i samostalnije. (Index.hr)

The post Ako želite odgojiti snažniju i samostalniju djecu, dajte im jednu stvar appeared first on Hanuma.ba.

Roditeljska kontrola i sigurnost

Roditelji će biti zaduženi za postavljanje i upravljanje dječjim računom. To uključuje odlučivanje o tome ko može kontaktirati dijete i kojim se grupama ono smije pridružiti. Također će moći pregledavati zahtjeve za poruke od nepoznatih kontakata te upravljati postavkama privatnosti. Sve ove opcije zaštićene su roditeljskim PIN-om koji se postavlja na dječjem računu.

Kako postaviti račun?

Kao i kod sličnih noviteta, može proći neko vrijeme dok opcija ne postane svima dostupna. Za korištenje je potrebno preuzeti WhatsApp na djetetov uređaj i prilikom postavljanja računa odabrati “More options” i tamo odabrati stvaranje računa kojim upravlja roditelj.

Tek nakon toga slijedi registracija, a zatim i potvrda djetetovog telefonskog broja, unos datuma rođenja radi potvrde dobi te skeniranje QR koda s djetetovog telefona. Time se dječji račun povezuje s roditeljskim i stvara se šesteroznamenkasti roditeljski PIN.

The post WhatsApp uvodi roditeljski nadzor za dječje račune appeared first on Hanuma.ba.

No, djeci nisu potrebni savršeni roditelji. Kako piše YourTango, razvojna psihologija dosljedno pokazuje da djecu dugotrajno oblikuju emocionalna dosljednost, osjetljivost i stabilan osjećaj sigurnosti. Znakovi da je vaše roditeljstvo bilo uspješno često se tiho pokažu godinama kasnije. Ako su sljedeći obrasci prisutni u životu vaše djece, to je snažan pokazatelj da ste im pružili upravo ono što im je zaista trebalo.

1. Govore vam i tešku istinu

Kada im u životu nešto krene po zlu, ne skrivaju to od vas unedogled. Možda će u početku oklijevati, ali na kraju će vam se povjeriti. Djeca koja se osjećaju emocionalno sigurno uz svoje skrbnike vjerovatnije će otkriti pogreške i vlastitu ranjivost.

To se povjerenje ne gradi preko noći, već se razvija kroz ponovljena iskustva u kojima ste ih slušali bez omalovažavanja. Ako vaše dijete vjeruje da ćete reagovati smjernicama, a ne panikom, to je znak promišljenog roditeljstva. Otvorenost je odraz sigurnosti u odnosu, što znači da je vaš dom bio sigurno utočište, a ne sudnica.

2. Znaju regulisati svoje emocije

Emocionalna regulacija ne znači da nikada ne osjećaju duboke emocije, već da se od njih znaju oporaviti. Istraživanja dosljedno povezuju emocionalno osjetljivo roditeljstvo sa snažnijom samoregulacijom u adolescenciji i odrasloj dobi.

Ako vaše dijete može osjetiti ljutnju, tugu ili razočaranje bez da se beskonačno vrti u krug, vjerovatno je od vas naučilo kako obrađivati emocije. Vjerovatno ste imenovali osjećaje dok su bili mali i vlastitim primjerom pokazali kako se smiriti umjesto da reagirate eksplozivno. Ti se obrasci internaliziraju, a regulacija se uči primjerom.

3. Pokazuju empatiju prema drugima

Empatija se uči primjerom. Djeca koja kod kuće posmatraju suosjećajno ponašanje vjerovatnije će ga pokazivati i u društvu. Ako vaše dijete primijeti kada se netko osjeća izostavljeno ili uzrujano, to odražava njegovu emocionalnu usklađenost.

Ta svijest obično počinje u kućanstvima gdje su osjećaji bili prepoznati. Kad se djeca osjećaju shvaćeno, uče razumjeti druge. Empatija sugerira da je njihov emocionalni svijet bio uvažen i da ste cijenili dobrotu više od statusa.

4. Mogu podnijeti konstruktivnu kritiku

Sposobnost primanja povratnih informacija bez osjećaja srama ili defenzivnosti moćna je vještina u odrasloj dobi. Djeca odgajana s jasnim očekivanjima i emocionalnom podrškom bolje podnose ispravke. Ako se vaše dijete može prilagoditi, a da kritiku ne shvati kao lični napad, to je znak zrelosti.

Naučili su da greške ne određuju njihov identitet. Vjerovatno ste uspostavili ravnotežu između standarda i ohrabrenja, a ta ravnoteža gradi otpornost. To znači da je disciplina oblikovala rast, a ne strah.

5. Preuzimaju odgovornost za svoje postupke

Odgovornost je jedan od najjasnijih dugotrajnih ishoda dosljednog roditeljstva. Istraživanja povezuju predvidljive posljedice sa snažnijim izvršnim funkcijama i etičkim rasuđivanjem. Ako vaše dijete preuzima odgovornost za svoje greške bez vanjskog pritiska, to znači da je usvojilo unutarnje standarde.

Vjerovatno ste dosljedno postavljali granice, odvajajući ponašanje od vrijednosti djeteta. S vremenom su usvojili taj model, pa odgovornost postaje unutarnja, a ne nametnuta.

6. Održavaju odnose i izvan vlastite koristi

Sigurna privrženost u djetinjstvu često se preslikava na zdravije odnose u odrasloj dobi. Ako vaše dijete cijeni dugotrajna prijateljstva ili dobrovoljno održava porodične veze, to sugeriše osjećaj sigurnosti u odnosima. Rana emocionalna sigurnost podržava snažnije obrasce privrženosti kasnije u životu.

Naučili su da je povezanost stabilna, a ne krhka. Ako dosljedno ulažu u ljude, to odražava rano modeliranje. Lojalnost se ne razvija u kaosu, već u stabilnim okruženjima.

7. Ugodno im je u vlastitoj koži

Djeca kojoj je dopušteno izražavati svoju osobnost bez stalne kritike obično izrastu u odrasle osobe s jasnijim identitetom. Istraživanja o teoriji samoodređenja ističu autonomiju kao ključnu razvojnu potrebu

Ako vaše dijete samouvjereno slijedi svoje interese, čak i kad se razlikuju od vaših, to signalizira zdravu individuaciju. Vjerovatno ste poticali istraživanje, a ne krutu uniformnost. Autentičnost je lakše njegovati ako nije bila kažnjavana.

8. Poštuju granice

Djeca koja odrastaju s dosljednim granicama često postaju odrasli koji razumiju ograničenja. Istraživanja dosljedno povezuju jasna roditeljska očekivanja sa snažnijim međuljudskim poštovanjem. Ako vaše dijete može reći “ne” s poštovanjem i čuti “ne” bez sloma, to je znak emocionalne zrelosti.

Granice u vašem domu nisu bile oružje, a nisu se ni ignorisale, već su mirno postavljane primjerom. Poštovanje granica odražava sigurnost i disciplinu, signalizirajući uravnoteženo roditeljstvo.

9. Ne slome se pod normalnim životnim stresom

Stres je neizbježan, a ključan je način na koji na njega odgovaramo. Ako se vaše dijete nosi sa svakodnevnim pritiskom bez stalnih kriza, vjerovatno je rano naučilo vještine suočavanja. Roditeljska podrška u djetinjstvu pridonosi jačoj toleranciji na stres u odrasloj dobi.

Vjerovatno ste im pomagali da se nose s izazovima, umjesto da ste ih odmah spašavali. To je izgradilo njihovu kompetenciju. Samopouzdanje raste kada djeca rješavaju probleme uz podršku, a otpornost se njeguje.

10. I dalje vas žele u svom životu

Možda je najohrabrujući znak vrlo jednostavan: odlučuju ostati povezani s vama. Odrasla djeca koja dobrovoljno zovu, posjećuju ili traže savjet odražavaju sigurnu privrženost. Rana emocionalna osjetljivost predviđa trajnu bliskost.

Niste im potrebni iz osjećaja dužnosti, nego vas cijene zbog povjerenja. Ta je razlika ključna. Ako se u vašoj prisutnosti osjećaju sigurno, a ne pod stresom, nešto ste dobro učinili.

11. Ne boje se pokušati i pogriješiti

Jedan od najjasnijih dugotrajnih znakova zdravog roditeljstva jest dijete koje preuzima rizike bez straha od neuspjeha. Djeca koja su hvaljena za trud, a ne samo za ishod, razvijaju veću otpornost. Ako se vaše dijete prijavi za posao, isproba novi hobi ili iznese svoje mišljenje čak i kada uspjeh nije zajamčen, to samopouzdanje nije nastalo slučajno.

Ono raste u domu gdje se na greške gledalo kao na dio učenja, a ne kao na dokaz neadekvatnosti. S vremenom djeca nauče da neuspjeh nije fatalan, već samo informacija. Ako se vaše dijete nastavlja truditi uprkos nesigurnosti, vaše je roditeljstvo izgradilo hrabrost. (Index.hr)

The post Znakovi da ste bili roditelj kakvog su vaša djeca trebala appeared first on Hanuma.ba.

Upravo zato roditelji imaju ključnu ulogu u tome da djecu nauče kako prepoznati nezdrave odnose, zaštititi vlastite granice i reagirati bez ulaska u sukobe.

Stručnjaci ističu da djeca najčešće uče posmatrajući odrasle, ali i kroz konkretne alate i jasne smjernice koje im pomažu u snalaženju u izazovnim socijalnim situacijama. YourTango donosi praktične savjete koji roditeljima mogu pomoći u razvoju djetetove emocionalne otpornosti i zdravog odnosa prema granicama.

Prepoznavanje loših obrazaca ponašanja

U dječjim, ali i odraslim odnosima često se ponavljaju slični obrasci ponašanja. U konfliktnim situacijama nerijetko se pojavljuju tri uloge.

Prva je provokator – osoba koja namjerno izaziva emocionalne reakcije kako bi stekla osjećaj kontrole.

Druga je žrtva, obično najosjetljivija osoba u skupini koja postaje meta provokacija.

Treća je spasitelj, koji pokušava riješiti problem, ali pritom često nesvjesno podržava nastavak sukoba. Kada naučite djecu da prepoznaju ove obrasce, to im pomaže da se pravodobno povuku iz nezdravih situacija.

Kako naučiti dijete reći “ne”

U redu je reći “ne“ i ostati pri tome. Roditelji mogu pomoći djeci postavljanjem jasnih granica koje sprječavaju neugodne situacije. Ako, naprimjer, znate da vaše dijete ne voli čistiti sobu, nemojte dopustiti da se ondje odvija igra. Ako pokuša promijeniti pravilo, važno je ostati dosljedan. Tako dijete uči da su granice normalne i da ih se smije postavljati i drugima.

Razvijanje djetetove emocionalne sigurnosti

Djeca često žele ugoditi drugima, što ih nerijetko dovodi do razočaranja. Učiti dijete da se fokusira na vlastite misli, osjećaje i reakcije te da ne ovisi o drugima za svoje raspoloženje pomaže u jačanju emocionalne otpornosti. Dijete koje zna ostati pri sebi prestaje biti laka meta za provokacije.

Zašto je ponekad najbolje povući se

Kada dijete osjeti da je situacija nepravedna, najteže je napraviti korak unazad – ali upravo je to najvažnija vještina. Isto vrijedi i u odnosima s toksičnim odraslima. Odmak ne mora biti fizički; dijete može naučiti mentalno se isključiti i usmjeriti misli na nešto pozitivno. Time jača svoju emocionalnu stabilnost.

Kako smiren odgovor može spriječiti svađu

Ovaj savjet odnosi se isključivo na situacije koje ne uključuju nasilje ili zlostavljanje. Naučiti dijete da na provokaciju odgovori smireno često prekida daljnje vrijeđanje. Provokacija gubi snagu kada naiđe na miran odgovor.

Kako djetetu pružiti osjećaj sigurnosti kod kuće

Važno je djetetu omogućiti da kod kuće, u sigurnom okruženju, izrazi sve svoje osjećaje – pa i da zaplače ili pretjera u reakciji. Kada zna da kasnije može razgovarati o svemu, manja je vjerovatnoća da će burno reagovati u sukobu. To je i prilika da nauči prepoznati kada odnos postaje toksičan. I vi i vaše dijete zaslužujete mir i osjećaj sigurnosti u svojim odnosima. (Index.hr)

The post Kako naučiti djecu da postavljaju zdrave granice u odnosima appeared first on Hanuma.ba.

Prirodno je da želite znati sve: s kim su se igrali, šta su novo naučili i je li učitelj bio dobar, no umjesto detaljnog izvještaja, najčešće vas dočeka tišina. Stručnjakinja za razvoj djece i roditeljska trenerica Caley Kukla objasnila je zašto je to tako i ponudila puno bolji pristup, piše portal Mother.ly.

Pitanja nisu povezivanje, već opterećenje

Kukla podsjeća roditelje da obasipanje djeteta pitanjima čim izađe iz škole može biti kontraproduktivno. “Znam da želite čuti o njihovom danu. Znam da vjerovatno imate milion pitanja o tome kakav im je učitelj, ko je u njihovom razredu, s kim su sjedili za ručkom, ali evo u čemu je stvar: upravo su imali dan pun uzbuđenja, živaca, socijalizacije i novih očekivanja u novom okruženju s novim vršnjacima. To je mentalno iscrpljujuće”, objašnjava ona.

Ovakav pristup stvara ono što ona naziva zamorom od zahtjeva. “Razmislite kako se osjećate na kraju dana kada ste cijeli dan bili s djecom, a oni imaju milion pitanja i zahtjeva te pitaju jedno previše, zar ne? To je zamor od zahtjeva, a pitanja su zahtjevi jer su zapravo očekivanja”, ističe Kukla.

Dodaje kako svako pitanje predstavlja kognitivni napor za dijete koje je već vjerovatno iscrpilo svoje mentalne resurse za taj dan. “Postavljamo pitanje. Očekujemo odgovor zauzvrat, a to je kognitivni zahtjev za naše dijete koje je vjerojatno već kognitivno iscrpljeno.”

Novi pristup: Povezivanje bez pritiska

Pa kako se onda povezati s djecom, a da ih dodatno ne opteretimo? Kukla predlaže da započnete jednostavnim i iskrenim primjedbama koje ne zahtijevaju odgovor. “Pokušajte s frazama za ponovno povezivanje kao što su: ‘Tako mi je drago što te vidim’ ili ‘Danas sam mislio/la na tebe’. Zatim čekamo. Čekamo da podijele svoje iskustvo s vama”, savjetuje.

Nakon što procijenite raspoloženje djeteta, bilo da je sretno, umorno ili frustrirano, možete reagovati u skladu s tim. I ne zaboravite na užinu, koja često čini čuda nakon napornog dana.

Povezanost je više od razgovora

Zaključak je jasan: povezivanje s djetetom ne mora uvijek uključivati razgovor. Ponekad je to tišina, zajednička igra, grickanje užine ili jednostavno vaša prisutnost. Umjesto da stvarate pritisak pitanjima, dajte djetetu do znanja da ste tu za njega. Time stvarate rutinu nakon škole koja istinski potiče dijeljenje i bliskost, bez osjećaja preopterećenosti. (Index.hr)

The post Roditeljska trenerica savjetuje: Trik da vam dijete ispriča sve o danu u školi appeared first on Hanuma.ba.

Nažalost, živimo u svijetu ljubomore i zavidnosti, svijetu pohlepe i mržnje, pa zbog tih razloga, kod nanošenja štete porodici, veoma često stradaju i djeca, bilo da je u pitanju sihir ili urok.

Kad su u pitanju djeca, ipak se kod njih, najčešće javljaju urokljiva stanja, što roditeljima, uglavnom zbog neznanja, ponekad treba duže vremena da to saznaju. Kako bi se izbjegle ili umanjile mogućnosti gore navedenih iskušenja, najbolje je preventivno djelovati.

Za početak, svaki roditelj može određenim dovama da zaštiti, sačuva i izliječi svoje dijete uz Allahovu pomoć, a dobro bi bilo, da se djeca što ranije poduče zaštitinim dovama i zikrovima, kako bi sami sebi učili, posebno poslije sabaha i poslije ikindije.

Prof. Amr Halid, kroz sedam koraka, savjetuje, kako da svoje dijete zaštitite i u slučaju, određenih smetnji (stalni plač, jake glavobolje, gubljenje apetita, žutilo, nesanice, bezvolja i sl.) liječite.

Pored jednostavnih sedam savjeta, na prvom mjestu, mora biti iskren nijjet u srcu, sa ciljem zaštite ili izliječenja, te jak oslonac na Allaha, da samo ON daje potpunu zaštitu i da je ON taj koji liječi.

– Redovno učenje dove, koja je najefikasnija kao zaštita i lijek protiv uroka i ostalog zla.

Ovu dovu, učio je Poslanik, s.a.v.s., svojim unucima Hasanu i Husejnu, r.a. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao:”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi učio dovu za zaštitu Hasana i Husejna (rekavši): “Ui’zukuma bi kelimatillahi tamme, min kulli šejtanin ve hamme, ve min kulli aj’nin lamme“ (SA ALLAHOVIM POTPUNIM RIJEČIMA TRAŽIM ZAŠTITU ZA VAS OD SVIH ŠEJTANA I SVIH OTROVNIH ŽIVOTINJA I OD SVAKOG OKA IZ KOJEG IZLAZI ZLOBA (zavist, urok i slično).“ Nakon toga, znao bi kazati: “Doista je vaš praotac, Ibrahim, a.s., ovim riječima štitio i tražio zaštitu od Allaha za svoje sinove Ismaila i Ishaka.“ (Buharija)

– Staviti ruku na glavu djeteta.

– Zatim proučiti suru Fatihu i Ajetul kursiju (po mogućnosti i zadnja dva ajeta iz sure El-Bekara)

– Zatim proučiti tri zadnje sure, svaku po tri puta: Ihlas, Felek i En-Nas

– Proučiti poslije toga dovu, najmanje tri puta: “Ui’zukuma bi kelimatillahi tamme, min kulli šejtanin ve hamme, ve min kulli aj’nin lamme.“

– Poslije dove i učenja sura, kazati: “Ostavljam te Allahu u emanet, a koga Allah čuva i štiti, siguran je.“

– I na kraju, rukom, koju ste držali na glavi, potirete po čitavom tijelu, počevši od glave.

Nakon toga, možete i blago da puhnete u djetetovo lice i prsa. Nakon ovoga, dijete će uz Allahovu pomoć biti zaštićeno ili u slučaju uroka, osjećati se puno bolje.

Za Akos.ba preveo i prilagodio: Saudin Cokoja. 

The post Zaštitite i liječite svoje dijete od duhovnih bolesti u sedam koraka appeared first on Hanuma.ba.

Takvo okruženje često je obilježeno emocionalnom odsutnošću, zanemarivanjem osnovnih potreba i nedostatkom stabilnosti. Stručnjaci ističu da djeca iz takvih porodica često razvijaju specifične obrasce ponašanja i obrambene mehanizme kako bi se nosila s nedostatkom podrške.

Iako te osobine mogu izgledati kao osobni izbori ili karakterne crte, često su zapravo tragovi ranih iskustava. Prema raznim psiholozima i terapeutima, ovo su znakovi koji mogu ukazivati na takvo djetinjstvo.

1. Pretjerana samostalnost

Osobe koje su odrasle uz nemarne roditelje često razviju snažan osjećaj da se mogu (i moraju) osloniti isključivo na sebe. Ta samostalnost može izgledati kao snaga, ali stručnjaci upozoravaju da je često riječ o odbrambenom mehanizmu. Umjesto da traže pomoć kad im je potrebna, oni se povlače i nose sve sami. Takvo ponašanje može voditi do iscrpljenosti i osjećaja izoliranosti.

2. Poteškoće u prepoznavanju i izražavanju emocija

Nemarni roditelji često ne uče djecu kako prepoznati, imenovati i izraziti vlastite emocije. Kao rezultat toga, odrasli iz takvih okruženja mogu imati problema s emocionalnom inteligencijom. Psiholozi napominju da takve osobe često djeluju “hladno” ili “zatvoreno”, iako duboko u sebi osjećaju mnogo više nego što pokazuju.

3. Sklonost osjećaju manje vrijednosti

Bez potvrde i podrške u djetinjstvu, mnogi odrasli razviju uvjerenje da nisu dovoljno vrijedni ljubavi ili pažnje. Takav osjećaj manje vrijednosti može se provlačiti kroz njihove odnose, akademski i poslovni život. Često im je teško prepoznati vlastite uspjehe i skloni su umanjivanju svojih postignuća.

4. Strah od bliskosti

Zbog toga što u djetinjstvu nisu imali stabilan i siguran odnos s roditeljima, mnoge osobe kasnije osjećaju strah od intimnosti. Terapeuti ističu da takvi pojedinci često sabotiraju odnose ili biraju emocionalno nedostupne partnere. U korijenu toga najčešće leži nesvjesna potreba da izbjegnu moguću emocionalnu bol.

5. Poteškoće s postavljanjem granica

Ljudi koji su odrasli uz nemarne roditelje često nisu naučili kako izgledaju zdrave granice. U djetinjstvu su možda morali ugađati drugima ili preuzimati odgovornosti koje nisu bile primjerene njihovoj dobi. Kao odrasle osobe, mogu imati problema reći “ne”, postaviti prioritete ili zaštititi vlastiti mir.

6. Osjećaj stalne nesigurnosti

Bez stabilne emocionalne baze, mnogi razviju unutarnji osjećaj da se svijet može urušiti svakog trenutka. Stručnjaci navode da takvi ljudi često žive u “modu preživljavanja”, stalno očekujući probleme i osjećajući da nikada ne mogu potpuno predahnuti. To se može manifestirati kao tjeskoba, pretjerana potreba za kontrolom ili konstantno “biti na oprezu”.

Prepoznavanje ovih znakova može pomoći u boljem razumijevanju sebe i odnosa koje gradimo s drugima. (Index.hr)

The post Ovi znakovi otkrivaju da je osoba odrasla uz nemarne roditelje appeared first on Hanuma.ba.

Biti roditelj ne znači raditi taj posao savršeno, jer je to nemoguće, već najbolje što možemo, uz ljubav i posvećenost.

Mnoga istraživanja su pokušavale da otkriju koje to strategije roditelja daju zasigurno kao rezultat zadovoljnu i uspješnu djecu, a dokazano je da neke karakteristike roditelja imaju fenomenalan efekat na razvitak djeteta kao ličnosti.

Istraživači su došli do nekoliko zaključaka i svako od nas može da ih primjeni. Prvi u nizu definitivno se odnosi na savremeno doba:

1. Društvene mreže — budite ekstremno pažljivi

Mnoga djeca znaju od malih nogu šta su društvene mreže i na njima već imaju veliku ulogu. I to kakvu ulogu: na profilima svojih roditelja. U današnje vrijeme mnoge mame svoje naloge vode tako da pomoću svojih mališana čak grade karijeru na taj način i svaki dio djetetovog života dijele s pratiocima. Djeca neretko učestvuju u kreiranju sadržaja koji ih ne zanima i to na njih utiče negativno. Naime, to kod djeteta može dugoročno uticati na njihovo samopoštovanje. Ne dijelite svaku fotografiju svog djeteta s pratiocima, koliko god bili ponosni na njega. Ne kršite djetetovu privatnost, posebno u slučajevima u kojima vidite da mu/joj to stvara nelagodu.

2. Pohvala je iz raja izašla

Dijete stimulišite verbalno tako da shvati da se njegov/njen trud cijeni. Oni tada rade bolje, ne odustaju i žele da se dokažu. Uz to, ne stide i ne libe se da preuzmu na sebe i teže zadatke. Hvalite njihov trud, a možete im govoriti i rečenice poput „Divno je što si toliko radio/la i sve sam shvatio/la“. Rečenice „Tako si pametan/na“ takođe su podsticajne, ali, s druge strane, ne hvale njihova konkretna dostignuća, već im se ukazuje na svojstvo koje već imaju.

3. Zdrav odnos s partnerom

Nisu sve partnerske veze jednako kvalitetne, ali i djeca zavise od njih; što je partnerska veza lošija i sukobi češći, veći rizik je da dijete razvije socijalne ili emocionalne probleme u ponašanju. Također, to nerijetko utiče i na školski uspjeh. Takva djeca imaju veću šansu i da sami uđu kasnije u budućnosti u toksičnu vezu.

4. Dajte im zaduženja

Iako vam je možda žao da ih „mučite“ od malih nogu, uz reči „mama/tata će to bolje i brže“, zapravo je to odlična ideja. Djeca koja od mlađih nogu redovno imaju obaveze u domaćinstvu uče važnu lekciju, uče da kontrolišu svoje vrijeme, stiču radne navike i znaju šta je timski rad. Počnite od manjih obaveza, a idealno je da neke poslove radite zajedno i tako se bolje i zabavite. Dijete će na ovaj način sticati vještine koje će mu biti i te kako potrebne u budućnosti. (Krstarica.com)

The post 4 zlatna pravila roditeljstva: Evo kako da odgojimo uspješnu i sretnu djecu appeared first on Hanuma.ba.

1. Govorite im da smršaju

Ukoliko brinete što vaše dijete ima neki kilogram viška, vaš je posao da utičete na njegovu ishranu i da ih natjerate da se više kreću. Razgovor sa mališanima o težini i ishrani je besmisleno dok ne budu stariji.

2. Pričate o svojoj dijeti

Djeca kopiraju ponašanja drugih ljudi, tako da je moguće da počnu da rade-jedu isto što i njihovi roditelji, braća i sestre i prijatelji.

3. Tjerate ih na dijetu

Iako su neke dijete zdrave za odrasle ljude, isključivanje čitave grupe namirnica iz ishrane djeteta je opasno. Djeci je potrebna izbalansirana ishrana, a to uključuje ugljene hidrate, masti i šećere (ako je moguće prirodne).

4. Govorite im da ne plaču

Razlog za ovo je djelimično što bi to bilo isto kao da moru kažete da prestane da bude mokro, ali glavni razlog je što djeca moraju da nauče da se nose sa svojim emocijama. Trebalo bi da znaju da je u redu ako se osjećaju tužno.

5. Puštate ih da ostanu budni do kasno

Istraživanja su pokazala da četvrtina učitelja u osnovnim školama mora da pravi pauze jer su djeca previše umorna da bi pazila na času. 82 posto djece otkrilo je da su za to krivi roditelji zbog online igrica i četovanja.

6. Preskakanje doručka

Ovo nije samo ofucana izreka jer je doručak zaista najbitniji obrok tokom dana, naročito za djecu. Nema doručka – nema energije.

7. Hrana kao nagrada

Većina roditelja se služi frazom “pojedi grašak i dobićeš sladoled” što čini da sladoled postane još primamljiviji, dok se zdrava hrana pretvara u kaznu.

8. Hvalite stvari koje ne mogu da promjene

“Tako si pametan” ili “Baš si spretan/lijep”. Bolje je da hvalite stvari koje urade, a ne ono kakvi su.

9. Stavljate im etikete

Ukoliko pričate da su “stidljivi”, “nervozni”, “zahtjevni”, “tihi”… ta obilježja (čak i ako su ona dobra, npr, “spretan”) mogu da se zadrže pa da djeca osećaju pritisak da moraju da opravdaju taj stereotip.

10. Radite sve umjesto njih

Kada djetetu treba dosta vremena da obave neku radnju, svi padamo u iskušenje da sami završimo zadatak umjesto njih, ali moramo da budemo strpljivi. Ukoliko sve radimo umjesto njih, dijete može da se osjeti bespomoćnim ili da odustanu kada naiđu na najmanju poteškoću.

11. Upoređujete djecu

Kada vaše dijete divlja, tuđa vam se čine kao anđeli, ali tako je to sa svim roditeljima. Imajte na umu da komparacije tipa “zašto ne možeš da budeš više kao tvoja sestra/drug/drugarica” uopšte nisu fer i nemaju nikakvu vaspitni efekat.

12. Previše ih hvalite

Istina je da crtež krompira koju je vaše dijete nacrtalo nije remek djelo. Ukoliko konstantno govorite vašem djetetu da je sve što urade genijalno, ubrzo će shvatiti da pričate gluposti izgubiće povjerenje u vas.

13. Sramite ih

Jedna od najgorih stvari koje možete da kažete djetetu je da su vas razočarali ili da ga se stidite. Dakle, ne napadajte njegovu ličnost već njegove postupke.

14. Ne radite ono što propovjedate

Već smo rekli da djeca ponavljaju ono što vi radite. Tako da je uzaludno da, na primjer, govorite djetetu da nije lijepo da psuje, ako pred njim izgovarate psovke.

The post Stavljate im etikete, radite sve umjesto njih: Ovo je 14 načina da upropastite svoje dijete, a da toga niste svjesni appeared first on Hanuma.ba.

Ako nije palo sa bicikla, šljapkalo po baricama i podijelilo užinu sa drugom, ne bi trebalo da poraste dok to ne učini. Trebalo bi i da izroni komad stakla i vjeruje da je dragi kamen. Da oliže zdjelu sa filom za tortu. Da jede prstima džem iz tegle i da juri golubove u parku.

Dijete ne bi trebalo da odraste ako nije čitalo knjigu širom otvorenih očiju. Ako nije bosonogo trčalo po travi, ili se vozilo tramvajem. Nije mu vrijeme da odraste ni dok ne zaboravi da uradi domaći zadatak i dok ga ne uhvate u laži. Ako mu mama nije ljubila ranu da prođe, a tata ga nosio na ramenima, ne treba da žuri.

Dijete treba da se sjeća kako je sa nenom čistilo grašak i košpice iz višanja za pitu. Treba da se sjeća i mede koji ga je noću čuvao od ružnih snova. I svjećica na rođendanskoj torti, prvog dana u školi, prve priredbe i porodice u publici. Treba da pamti ringišpil, prvo putovanje vozom, sankanje sa djecom iz komšiluka i igračku koju je pravio djed.

Prije nego što poraste, dijete treba da napravi makar jedan nestašluk. Treba da crta parčetom cigle po betonu i puše u maslačak. Treba i da sanja kako leti. Da pije vodu iz ruke. Da pušta zmaja. Da napravi zamak od pjeska i obraduje se prvom snijegu. Da napravi Sniješka, poželi želju i vjeruje u Djeda Mraza.

Palačinak treba da pojede tako da fil kapne na majicu. Da pronađe skrivenu čokoladu u špajzu i plaši se silaska u podrum. Treba da šutne loptu daleko i preskoči potok.

Ako nema brata ili sestru, da ih poželi. Da ode na selo i sakrije se u sijenu. Da upeca ribu, da nahrani ptice i ulovi leptira. Da simpatiji napiše poruku. Da se naljuti jako i da oprosti lako.

Prije nego što poraste, dijete bi trebalo da padne i podere odjeću na koljenima, zaboravi svoju igračku kod druga i da preskoči ogradu. Treba da hvata balone od sapunice i ode sa tatom na utakmicu. Sa mamom da umijesi tijesto za kiflice i da ih još vruće pojedu zajedno.

Dijete treba da zaplače, da probuši balon, da se izgubi u prodavnici i smije se kada ga podignu visoko. Treba da pita gdje je bilo prije nego što se rodilo, zašto pijetlovi kukuriču u zoru, kako nastaje vjetar i gdje se završava duga. Dijete treba da bude dijete i mnogo toga poželi da uradi prije nego što poželi da poraste.

A djeca brzo rastu…

Tekst napisala Jelena Marković (odlomak još neobjavljene knjige), preuzeto od Multikreativni studio Zoran.

The post Dijete ne bi trebalo da poraste, a da se nije popelo na drvo, palo s bicikla, polizalo zdjelu od fila za tortu… appeared first on Hanuma.ba.