Hanuma.ba | Moj najljepši kutak
Ljepote iskrene spoznaje vezana je za svaku onu priču, odnosno svaku onu odluku jedne djevojčice, djevojke ili žene da u jednom periodu života odluči staviti svoju krunu – svoj hidžab. Priča Almedine Hrnjić Aljić upravo govori o odluci koja joj je, kako kaže, donijela unutrašnji mir.
Almedina Hrnjić Aljić, mlada je novinarka čiji je profesionalni put obilježen radom u medijima u Bosni i Hercegovini. Za portal Hanuma.ba, Almedina je govorila o ovom posebnom trenutku u njenom životu, unutarnjem osjećaju, kako su njeni najbliži reagovali, ali i šta je prethodilo da stavi svoju krunu – svoj hidžab.
Na početku razgovora zamolili smo Almedinu da nam kaže nešto više o sebi.
“Diplomirala sam na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli te stekla zvanje bachelora žurnalistike. U medijima sam još od srednje škole. Osim toga, slobodno vrijeme koristim da se bavim fotografijom, ali više privatno, što je opet usko povezano sa primarnim zanimanjem”, rekla je za naš portal.
Njen životni put započinje u Zenici, gdje je rođena i odrasla.
“U oktobru 2019. godine se selim za Tuzlu, gdje sam studirala i provela 4 najljepše godine, istini za volju, nisam mogla izabrati ljepši grad za studiranje i odrastanje, kao i sazrijavenje. Tokom studiranja, radila sam uporedo i na nekoliko lokalnih medija: Tuzlanski.ba, RTV Slon, RTV 7. Moram da spomenem i moj studentski smještaj Dorrah, a zašto ga spominjem, shvatit ćete kroz razgovor”, govori Almedina.
Nakon sticanja zvanja bachelor žurnalistike seli u Vogošću, gdje gotovo dvije godine vodi Popodnevni program na Radiju M. U tom periodu upoznaje i svog supruga. Ubrzo nakon vjenčanja, napušta Bosnu i Hercegovinu i seli u Njemačku, gdje trenutno pravi pauzu kada je riječ o profesionalnom angažmanu.
Sjećanja na islam u djetinjstvu
Govoreći o svom prvom susretu s islamom, Almedina se vraća u djetinjstvo.
“Moja prva sjećanja kada je riječ o islamu su period polaska u osnovnu školu, kada krećem i sa mektebskom nastavom. Završila sam sufaru, išla na takmičenja. U kući se isto tako učilo o vjeri – Ramazan, ‘našivanje’, post do podne pa jedemo pa nastavimo. Bajrami, adeti i običaji. Sretna sam i zahvalna Allahu dž.š. što sam od ranog djetinjstva imala priliku upoznati se sa islamom”, riječi su naše sagovornice.
Iako je razmišljala o upisu u medresu, život je vodi drugim putem.
“Jedna od mojih opcija za srednju školu bila je i medresa, ali spletom okolnosti, upisujem gimnaziju. Iskreno ne žalim, jer iz ove perspektive smatram da ne bih baš mogla tada pratiti tempo i koncept medrese kao škole. Spomenula sam tokom razgovora i studentski Hotel Dorrah u Tuzli, gdje sam zaista upoznala divne žene koje su me naučile toliko toga, baš zbog toga što su mi pokazale na svom primjeru, kako se može živjeti islam i koliko je naša vjera kao takva istinski lijepa i jednostavna”, ističe Almedina.
Odluka koja je donijela mir – istrajnost na putu istine
Poseban dio razgovora bio je posvećen odluci da stavi hidžab – odluci koja je došla polahko.
“Onog momenta kada sam odlučila, krenule su suze. Osjećala sam kao da je to ono što mi nedostaje, ona još jedna slagalica. Kao da je to nešto što mi je nedostajalo da upotpuni moj mir“, kaže nam.
Almedinina odluka posebna je sama po sebi s obzirom na to da za svaku muslimanku odluka da stavi svoj hidžab predstavlja momenat kada mijenja dio svog života.
Na pitanje šta je prethodilo toj odluci, te šta za nju znači hidžab ističe kako je sama želja bila prisutna još od prvih mektebskih dana, ali se intenzivirala nakon dolaska u Njemačku. Više slobodnog vremena, jača posvećenost namazu i želja da ojača iman doveli su je do unutrašnjeg preispitivanja.
“Suprug i ja smo odlučili da naš iman ojačamo, namaz da ne propuštamo, u tom procesu shvatila sam da sve to ide, ali da ja nisam iskrena u svom nijetu, jer nedostaje mi taj jedan farz, nedostaje mi hidžab. Kada sam sama ostajala slušala sam predavanja i shvatila da ako želim istrajati na tom putu povezivanja sa Gospodarom, trebam biti iskrena, prihvatiti ono što je On odredio za nas, a ostalo prepustiti Njemu. I tako sam uradila, hvala Allahu dž.š. za mene je hidžab”, priča nam Almedina s velikom dozom emocije.
Reakcije najbližih
Odluku je, kaže, dugo čuvala za sebe. Osim supruga, niko nije znao za njene unutrašnje borbe.
„To je nešto što sam željela zadržati za sebe, to je ono što je između mene i Gospodara. Iskreno nisam ni željela da okolina na bilo koji način, namjerno ili nenamjerno poljulja moju odluku. Suprug je zaista imao emotivnu reakciju i od samog početka mog pripremanja za taj momenat je bio velika podrška i davao vjetar u leđa, pogotovo u momentima kada se preispitujete da li ste spremni sprovesti svoju bitnu životnu odluku“, ističe.
Reakcija Almedinine majke nakon što je od svoje kćerke čula lijepe vijesti bila je veoma emotivna.
„Kada sam mamu pozvala i rekla da sam stavila hidžab, sa obje strane su se samo čule suze“, prisjeća se.
Dodaje da uprkos činjenici i njena mama nosi hidžab, Almedina nikada nije osjećala pritisak od nje ili drugih članova porodice da treba donijeti ovu odluku, već je ona bila rezultat lične spoznaje i unutrašnje spremnosti.
Poruka djevojkama koje razmišljaju o hidžabu
Za kraj, Almedina je uputila poruku djevojkama i ženama koje razmišljaju o hidžabu, ali ih sputava strah od reakcije okoline ili poslovnih prepreka.
“Okolina će uvijek komentarisati – vaš hod, kako ste prešli ulicu, kako sjedite. Uvijek će naći način da nešto komentarišu. Jednostavno sve ostalo prepustite Gospodaru”, poručila je.
Prisjetila se i vlastitog straha prilikom povratka u Njemačku bez promijenjenih dokumenata, ali kako kaže, sve je proteklo bez problema.
“Ja sam imala strah. Hidžab sam stavila u Bosni dok smo bili na godišnjem, po povratku nisam stigla dokumente zamijeniti, to jest fotografiju, ali samo sam svoj strah i brige prepustila Onome koji zna najbolje za nas. Stigla sam nazad u Njemačku, bez ikakvih problema na granici. Vjerujem da mnoge djevojke zbog posla biraju da odgode taj trenutak. Nažalost u nekim sredinama je i dalje bitno šta nosite, a ne kako i šta radite. Molim Allaha dž-š da takvim djevojkama/ženama olakša i pruži zaštitu, kao i svakoj ženi koja je na prekretnici da stavi svoju krunu”, zaključuje na kraju razgovora za portal Hanuma.ba Almedina Hrnjić Aljić.
Njena priča svjedoči da hidžab, za one koje ga nose iz uvjerenja, nije samo komad tkanine, već dio unutrašnjeg mira – ona slagalica koja, kada se posloži donosi radost duši. (Hanuma.ba)
