Subota , 21 rujna 2024

“Ruho moje duše”: Kada ostavljena majka s troje djece ispriča svoju priču o braku, vjeri i iskušenjima…

Proteklih nekoliko mjeseci Facebook stranica ‘Ruho moje duše’ bilježi veliku pažnju javnosti, naročito ženske populacije, a sve zbog priča same autorice, međutim, ne bilo kakvih priča. Hadžera Beganvić piše o svom životu, svemu onom sa čime se nosila, i sa čime se nosi.  Okolina ju je podržavala od početka, a onda su stigli i prvi prijedozi da ukoriči svoj težak, ali inspiritivan život jedne žene, majke. Uprkos činjenici da se nije vidjela u priči oko izdavanja knjige, ipak, nešto je presudilo da do toga na kraju i dođe. Danas, Hadžera je autor i prve svoje knjige, istog imena kao i Facebook stranice od koje je sve počelo, ‘Ruho moje duše’.

Hadžera Beganović kćerka je uglednog imama jedne visočke džamije. Rasla je u porodici koja je njegovala tradiciju i živila vjeru. Kako kaže za Hanuma.ba, “babo je bio lider, vođa, šejh, a majka domaćica, kućanica nosilac bedema našeg doma.”

U porodici je bila treće dijete, pa je zbog toga, kako u šali kaže, bila najupuštanija i mezimica svih.

“Otac mi je priuštio sve što je mogao. Nakon završene osnovne škole odlazim na prijemni u medresu i taj dan ujedno stavljam hidža, krunu na svoju glavu. Elhamdulillah. Nakon medrese upisujem Engleski jezik, ali zbog udaje napuštam fakultet”, ističe Hadžera.

O ljubavi prema pisanju i teškim trenucima

“Oduvijek sam pisala. U trenutcima najvećih mojih devera pisala sam blog i općenito svoju svakodnevnicu. Odustala sam u međuvremenu. Svi koji poznaju mene, moj život i način na koji pišem, bodrili su me da počnem pisati knjigu, ali ja se apsolutno nisam vidjela u tome. Smijem slobodno reći da mi nije padalo na pamet. Prošle godine sam uzela rokovnik i krenula da pišem. Moram priznati da sam toliko plakala i shvatila da zaista nisam spremna sve ponovo proživljavati. Zatvorih rokovnik i izignorisah taj poriv za prenošenje života na papir”, kazuje Hadžera.

U trenucima kada je prestala sa pisanjem, ipak, kako i sama kaže određeni ‘nemir’ je ostao.

“Taj nemir me zaintrigirao i nisam bila jasna sebi, te počeh tražiti odgovore. U međuvremenu sam počela pisati o svemu. I poželih da odvojim te moje textove od privatnog života i tako nasta stranica ‘Ruho Moje Duše’.

Prvi tekstovi i brojne reakcije javnosti

Tekst koji je prvi napisan na Facebook stranici ‘Ruho moje duše’ bio je o ocu i majki. Odmah nakon objave, privukao je veliku pažnju. Za Hadžeru on je i više nego poseban.

“Tekst je odjeknuo jer moj otac jeste i danas velika ličnost. Allah mu grijehe oprostio. No ogromna je razlika pisati o nečemu s čim se ponosiš i o onome što se smatra sramotom. Propali brakovi, ma koliko mi mislili da su normalna i česta pojava danas, nisu. I danas vas ljudi osuđuju, bez da ih uopšte zanima pozadina. Udaja za arapa dobija poseban ton i ogromno zvonce je na vratu također. Ni o tome se ne priča. A to što sam bila druga žena mislim da ne trebam ništa dodatno reći”, kazuje nam majka tri predivne kćerke.

Pisanje o tabu temama, poruke podrške, skidanje okova ‘sramote’

“Uvijek sam bila drugačija. Uvijek sam radila šta se ne smije. I tako krenuh sa objavama. U periodu moga devera, ja sam imala prijateljicu Zen koja me unaprijed pripremala za sve što dolazi i ja poželih da i ja nekome olakšam. Reakcija velikog broja žena, ali i muškaraca je bila neočekivana. Nekako spontano otkrih da me dosta muškaraca čita. Molim Allaha da im moj slučaj bude primjer kakav čovjek, otac ne treba biti,” govori Hadžera.

Ističe da je ‘preko noći’, njena stranica dobila glas. Stizalo joj je stotine poruka u inbox.

“Mnoge žene javile su se tražeći od mene savjet, druge su trebale samo nekoga ko će ih saslušati, jer baš sada u ovom trenutku prolaze kroz ono moje. Sa svakom porukom ja dobijam vjetar u leđa da skinem okove “sramote” i pišem dalje, pišem više.”

Životna iskušenja, problemi u braku

Hadžera se udala mlada, bila joj je 21  godina.  Ono kroz šta je prolazila sa muževom majkom, kaže, podsjećalo je na prijašnja vremena.

“Svekrva i ja imale smo, nimalo civilizovan odnos. Mogu slobodno reći rat. U svemu tome muž jje stajao po strani, nezereo kakav jeste i pušta nas da se borimo međusobom. Nakon što je moj otac preselio, koji je bio bukvalno, stub moga braka, stvari idu niz brdo. Problemi sa svekrvom eskaliraju dok sam bila trudna s našom trećom kćerkom, on se ne snalazi u tome, a brak polako puca”, pojašnjava Hadžera.

“Živjela sam u njegovoj kući od sadake. Imam svekrvu koja se u tom periodu počinje smirivati jer briga nam je ista. U tom periodu, nisam znala gdje je muž.

U jednom trenutku dobivam informaciju da je 10.000 KM duga na moje ime. Obzirom da je na mom imenu firma bila registrovana, novac sam vraćala od sadake koju sam i primala.

Ova, tada 28-godišnja majka susretala se sa svim i svačim svakodnevno, a na vrata joj je dolazila policija, kao i kamatari kojima je njen muž bio dužan. Šok je uslijedio u periodu kada je treća djevojčica koju je rodila imala samo 6 mjeseci.

Hadžera nam priča da joj se svijet ruši kada saznaje “da muž ima drugu ženu, a onda i činjenica da je u istoj godini kada se rodila naša treća djevojčica, on sa tom ženom dobio dijete.”

Nedugo nakon razvoda, udaje se za Arapa, o kojem je također podijelila priču na svojoj Facebook stranici.

Odluka o pisanju knjige

Tokom pisanja, iz dana u dan na stranici su joj mnogi savjetovali da počne sa pisanjem knjige, pa je sama sebi postavila pitanje, “zašto ja nju ustvari ne pišem?”.

Obzirom da sve ono o čemu je pisala i o čemu piše je realnost i njena privatnost iz života, odlučila je posavjetovati se sa učevnima, ljudima iz vjere, pa je dobila odgovor od jednog šejha koji joj je citirao ajet iz Kur’anske sure En-Nisa; “Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. – A Allah sve čuje i sve zna.” Drugi dio podrške stiglo joj je u privatim porukama od žena kojima je, nada se, pomogla.

Za pisanje knjige ‘Ruho moje duše’ trebalo joj je 10 dana, da bi svjetlo dana ugledala u novembru ove godine.

“Ova knjiga je najsmjelija knjiga naše Bošnjakinje, odavno. Ko je nema, neka je kupi kao podsjetnik sebi. Kao motivaciju sebi. Kao nešto što je sigurno limitirano, ali njena autorica nije nimalo. Njena snaga, prenesena samo u knjizi, podići će mnoge od vas da ne trpite zulum, nikakav”, jedan je od brojnih komentara čitalaca.

Vjera u Allaha dželle ša’nuhu

“Ja sam u trenutcima devera svoga imala samo Allaha. Imala sam tih par bliskih i prisnih prijatelja. Allah da ih nagradi, ali iskreno sam samo s Allahom bila. Na sedždu odem i samo On zna koliko dugo sam tu i pričam pričam i lakše mi bude.

Sve ono kroz šta sam prolazila i stvari koje su mi se dešavale tada su ibret bile. Bio je period da kada zamolim Allaha za Vegetu, ja dobijem Vegetu. Jeste sadaka, ali zaista, ja je dobijem. Kasnije neki deterdžent ili novac. Kada god sam poželila nešto meni je Allah poslao, jer ja nisam imala nikog drugog.

Da nisam imala vjeru i oslonac u Uzvišenog, bol koju sam osjećala tada, garantujem da bi me dovela do ludila. Vjera je ta koja mi za sve dala objašnjenje. Spoznaja da iza tog bola sigurno dolazi olakšanje me vodila. Moj sabur će mi veliku nagradu donijeti mi je bio razlog da idem kroz dan. I elhamdulilllah. Zaista moj Gospodar ispunjava svoja obećanja. Ja sam danas hvala Allahu sretna žena. Zahvalna sam Silnome na svakom halu. I ja tako mi Njega volim svaki svoj dever. Jer moj dever nije patnja, bol, ja ga vidim kao jedan stepen bliže mome Rabbu”, ponosno kazuje Hadžera.

“Sve što je bilo jučer ostaviti iza leđa i samo naprijed gledati”

“Oduvijek sam smatrala da problema bez rješenja nema. Bolest je nešto što vidjeh kao najteži oblik iskušenja i hvala Mu što me nije tako iskušao. Sve ostalo, zaista prolazi. Ako se vratite par godina nazad i pogledate ono što ste smatrali brigom, a toga više nema, ma ni traga od istog, trebamo promisliti, jer prođe nam život u brizi, u tuzi, a pogled na ogledalo i nova bora je tu. Ja kao da sam jučer djevojčica bila koja se igra ganje s rajom a kao treptaj oka, i evo me, samohrana majka s tri kćeri.”

Hadžerina vodilja jeste da prošlost trebamo ostaviti iza leđa, i  iz dana u dan gledati samo naprijed.

“Za svaku bol, lijek je u Kur’anu, noćnom namazu i sedždi. Nema boli koju ovo troje ne otklanja. Jezik uposliti sa Estagfirullah u svakom trenutku. Živi i zdravi Allahu Ekber. Imati Allaha uz sebe Subhanallah. Otvoriti stranicu Ruho Moje Duše, pogledati svoje blagodati i Elhamdulillah”, poručila je za Hanuma.ba, Hadžera Beganović.

Danas, ova hrabra 38-godišnja majka živi potpuno novi život. Uprkos svim iskušenjima sa kojim se susretala udala se za Murata, čovjeka, za kojeg kaže da razgalio njenu dušu.

O hanumabaadmin

Provjeri također

Dan zatvora košta 100 KM, a trauma ostaje cijeli život: Zbog čega javnost šuti na slučaj Kasumović

Vijest da je glumac Moamer Kasumović pravomoćno osuđen na godinu dana zatvora zbog bludnih radnji …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.