Subota , 19 lipnja 2021

Voditeljica Radija BIR, Nadira Hurem za Hanuma.ba: “Otac nas je namazu učio tiho i blago, baš onako kako nas je i odgajao”

Mlada Fojničanka sa adresom u Sarajevu, novinarka  Radija BIR, koja svakoga dana svojim glasom uljepšava svakodnevnicu svih onih koji ovaj radio doživljavaju svojim, Nadira Hurem, otkrila je za naš portal detalje iz svog djetinjstva, odgovorila na pitanja otkuda ljubav prema novinarstvu, te šta je za nju Radio BIR. 

Zahvalili smo se na Nadiri na izdvojenom vremenu, te pristanku da govori za portal Hanuma.ba, te je zamolili na samome početku da se ukratko predstavi našim čitaocima.

“Hvala vam na interesovanju i na ukazanom povjerenju. Nadam se da ćemo kroz naš razgovor odaslati vašim čitaocima zanimljive i korisne poruke prožete nadom i optimizmom, jer ja upravo pokušavam tako da živim, odnosno, da u svakom danu nađem razlog za osmijeh, a to je ono što nam je najpotrebnije u ovim teškim, izazovnim vremenima.

Nije zahvalno govoriti o sebi, novinari za to najmanje imaju priliku. Obično smo mi ti koji govorimo o nekome ili nečemu. Moje ime je Nadira Hurem, kćerka sam Saliha i Jasmine, sestra moje Emine, Gazijka i jedan od glasova koje imate priliku slušati na radiju Islamske zajednice.

Srednja Bosna kao čuvar kulturnohistorijskog naslijeđa, ljepote rodne Fojnice

Nadira dolazi iz Srednje Bosne, sredine koja je poznata po prvim doticajima sa islamom, ali i sredine u kojoj se i dan-danas, vjera, ali i tradicija čuva.

“Moj zavičaj je Fojnica i kad god sam u prilici to istaknuti – svjedočim toplim, ljudougodnim izrazima lica, jer je to mnogima asocijacija na mir koji su imali priliku doživjeti kroz posjete toj maloj čaršiji smještenoj u njedrima planine Vranice.

No, za one čitaoce koji nisu nikada do sad bili u Fojnici istaknula bih da je naše Prokoško jezero, lječilište Reumal i Franjevački samostan koji postoji preko 650 godina u kojem se čuva Ahdnama, najstariji dokument o ljudskim pravima. U kulturnohistorijskom nasljeđu značajno mjesto zauzimaju i tri tekije nakšibendijskog tarikata, po kojima je fojnički kraj duže vremena bio poznat i koji su imali veliku ulogu u širenju  duhovnosti zahvaljujući istaknutim članovima društva, poput muderrisa, šejhova, efendija i druge uleme.

Šejhovi Husein-baba Zukić i Abdurrahman Sirrija, Zija Dizdarević, hafiz Ramiz ef. Pašić samo su neka od imena vezana za Fojnicu kroz prošlost”, kazuje nam Nadira.

Odrastanje u islamu

Ova mlada Fojničanka govori nam kako se u njenoj kući vazda učio Kur’an, postio Ramazan, ljubila ruka babuki i dedi kada dođu sa Bajram-namaza. Odmalena, roditelji su sestru i nju slali u mekteb, te dodaje, “otac nas je namazu učio tiho i blago, baš onako kako nas je i odgajao.”

“Sjećam se da sam svoje prve namaze klanjala iz „dječije koristi“, jer bi babuka ili rahmetli dedo ostavljao marku ispod serdžade i na taj način nas „motivisao“ da klanjamo i sljedeći vakat. Kasnije sam, naravno, shvatila da je u tome mudrost mog oca bila puno veća od moje materijalne nagrade, ali su to čiste i sjetne uspomene na prve spoznaje o našoj lijepoj vjeri koje sam kasnije usavršavala u klupama Gazi Husrev-begove medrese, škole stare skoro pet stoljeća gdje me naslijedila moja sestra Emina. Time smo ispunile želju naših roditelja koji su nas slali u medresu, koji su nam bili podrška i oslonac i time nas zadužili da im nastojimo samo činiti dobro i biti ponos, ako Bog da, na oba svijeta”, govori Nadira.

Posebna sjećanja na period školovanja u medresi

Nadira je nakon osnovnog obrazovanja odlučila školovanje nastaviti u Sarajevu, te upisati Gazi Husrev-begovu medresu, a to je značilo i novi način života, obzirom da medrese funkcioniraju po principu internata.

“Sa ove skromne vremenske distance mogu kazati da su četiri godine boravka u medresi jedan divan, bezbrižan period života. Nije mi teško padao boravak u internatu iako se mnogo razlikovao od mojih udobnih navika koje sam uživala prije, no sve to ima svoje prednosti. Nikada nisam bila od onih učenica koje su plakale zbog odvojenosti od roditelja ili internatskih okolnosti. Bila sam odlučna u tome da želim biti što prije samostalna i sposobna sama donositi odluke“, kazuje Nadira.

Mišljenja je da internatski život doprinosi bržem odrastanju i fazi osamostaljenja, te dodaje kako će uvijek biti zagovornik teze da nisu isti svršenici medrese koji prođu kroz internat i oni koji svaki dan odlaze kući, roditeljima.

“Sada, kud god idem, osvrćem se za vratima medrese, jer kada kročite iza, hodite putevima osvijetljenim Istinom i znanjem. “To je stjecište dobrih i dom savršenih ljudi“, govori nam.

Ljubav prema novinarstvu

Nakon medrese, Nadira se odlučuje za Fakultet političkih nauka u Sarajevu, odsjek žurnalistika.

Oduvijek je, ističe, voljela učestvovati u školskim i vanškolskim, kasnije fakultetskim aktivnostima koje su na bilo koji način povezani sa javnim nastupom ili žanrovima novinarstva.

“Još uvijek razvijam taj talenat i osjećam puno odgovornosti prema pozivu koji sam odabrala, posebno zbog medija na kojem radim. Uporedila bih to sa mojim počecima i prvim radnim obavezama na Federalnoj televiziji (FTV), kada sam pripremajući terenske priloge i sadržaje za informativni program usavršavala se profesionalno, ali ne i shvatala u tome odgovornost poruke koju mi, novinari imamo kao primarnu obavezu. To se kasnije iskustvom i vremenom u mom mladom srcu sleglo.”

Četiri godine dio kolektiva Radija BIR

Svoje novinarsko iskustvo Nadira stiče i na radiju Islamske zajednice, BIR. Svojim glasom, profesionalnošću, dikcijom, te talentom za novinarsku profesiju, Nadira već četiri godine učestvuje u realizaciji programa.

“Imala sam sreću da postanem dio kolektiva  radija Islamske zajednice BIR. Bio je to veliki izazov za mene a ponos za moje roditelje. I danas, nakon četiri godine ja na svaki novi radni dan gledam kao na veliku odgovornost. Počeci su bili teški, ali slatki! Morala sam, prije svega, savladati onu pozitivnu tremu kada se upali crvena lampica na mikrofonu, „komunikaciju očima“ sa kolegom iz režije koji se nalazi iza studijskog stakla, naučiti birati informacije za otvoreni program i prezentirati iste, vremenom sam postizala vještinu spontanosti u eteru“, govori nam Nadira.

Ona ističe kako su elokventnost, poetičnost, afektivnost pa čak duhovitost i šarmantnost kao oblik izražavanja, važan su kriterij određivanja novinarske kvalitete.

“Mi sa druge strane mikrofona konstantno to moramo imati na umu, jer ako vas neko prati u automobilu morate ga impresionirati, „zadržati“ da baš u tom trenutku sluša vašu radiostanicu umjesto neku drugu.”

Radio BIR kao medij zajednice svih muslimana

“Mnogo je posebnosti našeg medija, ali skromno ću navesti nekoliko detalja zbog čega Radio Bir nema konkurenciju.

To je medij zajednice muslimana, ali je izbor svih dobronamjernih građana. Medij smo čija dvadesetčetverosatna programska shema „diše“ prema vaktu pet dnevnih namaza. Većina naših programskih sadržaja protkani su porukama o islamskim vrednotama“, govori nam ova mlada novinarka.

Nadira ističe kako je politika radija BIR uspravljanje Bosne i Hercegovine potičući na ljubav i odanost prema domovini, podsjećajući da je ovo zemlja šehida i da se ne smijemo prestati boriti za nju.

“Moj posao gledam kao na emanet…”, emotivna poruka slušateljice

Radio BIR sa svojom misijom okupljanja u dobru prepoznat je od strane slušalaca te je kao takav ušao u domove Bošnjaka kako u našoj domovini, tako i širom svijeta. Pitali smo Nadiru, po njenom mišljenju, zbog čega je to tako, te da nam pokuša dočarati šta je za nju Radio BIR.

“Često me obraduju poruke naših slušalaca iz cijeloga svijeta: Njemačke, Australije, Švedske, Amerike, Kanade, Norveške… Nerijetko kolege iz studija i ja budemo prvi i/ili jedini glas koji poselami mnoge usamljene, ucviljene, ostavljene, bolesne. Često nas obraduju reakcije mnogih Bošnjaka čijoj smo djeci, osim njih, jedina prilika da čuju svoj maternji jezik negdje u tuđoj zemlji“, govori Nadira.

Ističe kako je za nju Radio BIR prije svega, jedna velika radost svakog dana, na svoj posao gleda kao na emanet.

“Često pri odlasku na posao utonem u razmišljanja o zidinama Gazijinog vakufa (gdje je smješten Radio Bir). Gazi Husrev-beg nije imao evlada, ali je stotine nas koji ga fatihom i dovom spominjemo”, dodaje.

Prije manje od mjesec dana, Nadiri je stigla jedna emotivna poruka.

“Nedavno me rastužila poruka slušateljice kojoj je preselila majka, a koja je posebno voljela moj glas. Tada sam posebno razmišljala o tome kako svako novo jutro preuzimamo povjereni emanet, ali i o tome kako mnogi u nama prepoznaju iskrenost i traže utjehu.

“Mnoge priče iz studija su emotivno uticale na mene”

Kao i u drugim profesijama, tako i novinarskoj, neke priče obilježe period rada jednog novinara. Mnogobrojne teme, razgovori sa kojima se novinari susreću ostave traga, čemu najbolje svjedoče i suze u eteru emisije.

Nadira nam potvrđuje da je tako i u njenom slučaju.

“Cijenim kolege u kojima se ogleda profesionalna izvrsnost i zaista svakodnevno težim tome. Mi nemamo radno vrijeme od 8 do 16h, nemamo pravo biti umorni, neraspoloženi, lijeni.  Naša je obaveza kada uđemo u studio sve privatno ostaviti iza tih vrata, a slušaocima ponuditi pozitivnu energiju, osmijeh i nadu, to se trenira svakodnevno. Stava sam da je to Božiji dar čovjeku, ali i da se ta vještina značajno može steći i trudom.

Mnogi slušaoci su postali moji iskreni prijatelji, a mnoge priče iz studija su emotivno uticale na mene. Bude tu svega, svakodnevno. Upoznala sam mnoge hrabre i zanimljive ljude, ali  su mi emisije sa gostima sa kojim se poznajem privatno najizazovnije, jer je moja profesionalnost tada na najtežem testu”, kazuje nam.

“Najukusniji kadaif koji sam u životu probala”

Nadira dodaje kako je ovo profesija u kojoj ćete biti bogati poznanstvima i imati prijatelje u cijelom svijetu.

“Nikad do sada nisam doživjela da se predstavim „ispred Radija Bir“, a da me ne dočeka osmijeh i susretljivost sa druge strane.

Da Vam budem iskrena, mnogi svoju zahvalnost za moju pozitivnu energiju iskazuju u divnim gestama pažnje i zahvalnosti. Naprimjer, nedavno se jedna plemenita slušateljica pozahmetila i donijela na vrata redakcije tepsiju najuksnijeg kadaifa koji sam u životu probala. ”U tepsiji su kadaif sa orasima, sjemenkama, čokoladom i puno ljubavi kao tajni sastojak.”, rekla mi je.

Zato, radite svoj posao srcem, to će se sigurno prepoznati, a možda dobijete i tepsiju kadaifa pred vrata”, zaključuje Nadira.

Ramazan na Radiju BIR

Do mjeseca Ramazana ostalo je 6 dana.  Nadiru smo pitali u kakvim okolnostima se odvijaju pripreme za specijalni ramazanski program Radija BIR.

“Mjesec Ramazana je pored obilježavanja godišnjica masovnih stradanja Bošnjaka u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, vrhunac naših specijalnih programskih sadržaja i obaveza. Iako se sve emisije pripremaju sa posebnom pažnjom, one ramazanske krasi jedna posebna atmosfera. Nesebičnost, koordinacija, timski rad, kolegijalnost u tim danima posebno dolaze do izražaja.”

Posebna ramazanska shema, sehurski program…

Tradicionalni i jedinstveni projekat Radija BIR je sehurski program koji se godinama već realizuje uživo.

“Ove godine, iako u vanrednim okolnostima i posebno izazovnom vremenu, našim slušaocima omogućit ćemo, ako Bog da, četiri premijerna termina realizovanja programa uživo. Tako ćete moći pratiti jutarnji, popodnevni, iftarski i sehurski program Radija BIR, no detalje nećemo otkrivati s obzirom da je ostalo tek nekoliko dana do realizacije, odnosno, mubarek Ramazana. Uzdamo se  u Allahovu Milost i molimo ga za dobro zdravlje nadajući se da će se situacija sa trenutno aktivnim Korona-virusom smiriti, naposljetku i završiti. Do tada, poručujem: Sada, i u boljim vremenima, o svojim slušaocima i gledaocima brinemo svakoga dana, bez obzira na vanjske faktore“, ističe.

“Živimo islam”

Na kraju razgovora zamolili smo Nadiru da našim čitaocima uputi jednu životnu, ali i ramazansku poruku pred predstojeći mubarek mjesec.

“Moja životna poruka je da živimo islam. Neka nam riječi: „molim te, hvala, izvoli i oprosti“ ne budu strane. Svakog dana tražimo ljepotu u sitnicama, u novom jutru, u razgovoru sa porodicom, u jutarnjoj kahvi. U neprestanoj smo potrazi za srećom. Svijet je u strahu od pandemije, ratova, terorizma, zagađenja i uništenja planete, preplavljeni smo učenjima koja dolaze sa zapada, a okolina, društvo i mediji samo nam magle vidike. Neka nam osjećaji budu vodič, a ne um. Bolesti, nedaće, gubici, sve su to, na neki način lekcije iz kojih trebamo naučiti kako da budemo manje sebični i skloni osudama, a više samilosni i saosjećajni.

Uz ove poruke molim dragog Allaha da nam učini mubarek Ramazan prijatnim i lahko podnošljivim, a Vašoj redakciji iskreno hvala na interesovanju”, zaključuje na kraju razgovora za portal Hanuma.ba, Nadira Hurem.

O hanumabaadmin

Provjeri također

Emotivan trenutak: Djevojka s Down sindromom Rawan Dveik postala prva hafiza Kur’ana Časnog

Rawan Dveik djevojka iz Jordana, postala je prva osoba s Down sindromom koja je naučila …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *